Predsjednik UHDDR, Tomislav Merčep upućuje otvoreno pismo Predsjedniku Republike Hrvatske, prof.dr.sc. Ivi Josipoviću povodom poziva za prijem predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata od 01. travnja 2010.

Poštovani Predsjedniče Republike Hrvatske, gospodine Josipoviću!
Upućujem Vam ovo pismo zbog iznimno velike neugodnosti koju sam doživio došavši na Vaš poziv u Predsjedničke dvore.
Naime, 30. ožujka 2010. iz Vašeg sam Ureda dobio poziv na sastanak koji ste planirali održati s predsjednicima svih članica Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata u četvrtak 1. travnja 2010. (Klasa: 054-01/10-01/07, Ur.broj: 71-02-23-10-10 od 26. ožujka 2010.).
U navedenom pozivu naveli ste kako se želite upoznati s predstavnicima udruga i dosadašnjim radom koordinacije kao i s našim budućim planovima.
Kao Predsjedniku Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata koja ima 264 ustrojstvena oblika na području cijele države i preko 180.000 članova te dopredsjednik Republičke koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata, bila mi je izuzetna čast odazvati se Vašem pozivu, pozivu Predsjednika svih građana Republike Hrvatske. Osobito sam bio ponosan što ću Vam moći prenijeti pozdrave članova Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata koji su zaslužni za slobodu ove naše lijepe Domovine, koji su svojim životima krčili putove budućnosti te omogućili da Republika Hrvatska bude međunarodno priznata država koja je danas ravnopravna članica NATO-a, a uskoro i članica Europske unije.
Vašem pozivu odazvao sam se i kao građanin ove države, ali prije svega u ime mladih ljudi koji su nesebično položili svoje živote i zdravlje da bi sada svi građani Republike Hrvatske živjeli u miru, a Vi bili Predsjednik ove ponosne zemlje.
Netom prije dolaska na zakazano primanje, kontaktirali su me djelatnici Vašeg ureda i izjavili zadovoljstvo mojim dolaskom, a službenici na ulazu srdačno i profesionalno dočekali i utvrdili da se moje ime nalazi na popisu gostiju te me propustili. No u Predsjedničkim dvorima presreo me Vaš posebni savjetnik za branitelje, a moj prijatelj iz djetinjstva i suborac iz obrane Vukovara, gospodin Predrag Matić Fred i odveo u svoj ured u kojem mi je objasnio kako nisam poželjan na Vašem prijemu te me on mora zadržati po Vašoj uputi. Da neugodnost bude veća, prije dolaska gospodina Matića stajao sam i razgovarao s dr. Stjepanom Bačićem, predstavnikom Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca (u ime predsjednice udruge, dr. Vesne Bosanac), a koji je pretpostavljam sasvim slučajno, zajedno sa mnom «pometen» ispred Vaših vrata i tako postao svjedokom hrvatske demokracije, transparentnosti, uljudbe i «NOVE PRAVEDNOSTI - za stvaranje boljeg hrvatskog društva, kojim bi se otklonila duboka socijalna nepravda i traume tranzicije te redefinirale društvene vrijednosti» (citat iz Vaše predizborne kampanje) koje upravo Vi zagovarate u svojim javnim istupima u zemlji i svijetu kao deklarirani legalista i čovjek koji se uvijek protivio podjelama bilo koje vrste.
Gospodine Predsjedniče, da li možete uopće zamisliti kako sam se osjećao i da li se možete staviti u moju poziciju?! Osobno ne znam zbog čega ste me Vi doveli u ovakvu situaciju, a naročito u oči Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana kada svaki čovjek sa svojom obitelji slavi ljubav među ljudima, nadu i toleranciju. Iako niste vjernik, kao intelektualac i Predsjednik to biste trebali znati i poštovati.
Kao pravniku i uglednom profesoru na Pravnom fakultetu vjerojatno Vam je još jasnije kako su moja prava i ugled grubo, namjerno narušena što kao pošteni građanin ove zemlje apsolutno ničim nisam zavrijedio. Ujedno, ne vjerujem da bi Vi, kao Predsjednik svih građana i građanki Republike Hrvatske odlučili etiketirati me na bilo koji način i namjerno mi pokušati priskrbiti bilo kakvu neugodnost.
Vjerujem da znate kako sam bio zapovjednik tisućama hrvatskih branitelja čiji ste obraz ovim činom ukaljali.
Zbog svega navedenog, a iskreno vjerujući u Vaše poštenje i iskrenost koja se iščitava iz Vaših javnih nastupa proteklih mjeseci, očekujem Vašu javnu ispriku meni kao čovjeku, hrvatskom branitelju-dragovoljcu, ocu i suprugu, legalno i legitimno izabranom Predsjedniku Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata te svim članovima udruge u čije sam se ime i odazvao Vašem pozivu, a iznad svega obiteljima branitelja koji su svoje živote ugradili u temelje naše zajedničke Domovine.
Srdačno Vas pozdravljam!

PREDSJEDNIK UHDDR:
Tomislav Merčep, inž.