Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod Zida boli na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji branitelja i na grobu prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana obilježili smo Dan Narodne zaštite. Tom prigodom obišli smo i zapalili svijeće na grobu predsjednika UHDDR Tomislava Merčepa.

15. ožujka 1991. godine na 1. sjednici Međustranačkog vijeća Republike Hrvatske donesen zaključak o osnivanju Narodne zaštite. Tjedan kasnije, na 2. sjednici Međustranačkog vijeća pod predsjedanjem predsjednika Franje Tuđmana konstituirano je i Međustranačko vijeće Narodne zaštite s glavnom zadaćom obrane Republike Hrvatske.

Proglasom od 5. travnja 1991. godine predsjednik Republike poziva sve one koji se žele uključiti u „dobrovoljačke jedinice Narodne zaštite i stati u obranu, domovine, Republike Hrvatske – koja je u pogibelji“.

Narodna zaštita se ubrzo ustrojava na cijelom teritoriju Hrvatske kao jedinstveni, organizirani oblik otpora. Ustrojava vlastitu službu motrenja i obavješćivanja, organizira samostalnu neprekidnu radiovezu i osposobljava postrojbe kako bi što učinkovitije obavljale svoju dužnost. Njezina velika uloga bila je u blokadi prometnica, mostova i željezničkih pruga, straži i čuvanju svih vitalnih objekata i ustanova, a jedan od osnovnih zadataka bile su opsade i osvajanje vojarni Jugoslavenske narodne armije pri čemu je zauzeto više od četrdesetak vojarni i skladišta.

Narodna zaštita je bila čimbenik koji je samostalno, vlastitim snagama izvršavao važne obrambene zadaće, a njezini pripadnici, njih više od 260 000 dragovoljaca, pokazali su visok stupanj samoinicijative i samostalnosti u svom djelovanju.

Stupanjem na snagu Odluke o ustroju Domobranstva iz prosinca 1991. propisuje se da „vojni obveznici pripadnici odreda Narodne zaštite, koji nemaju ratni raspored prevode se u postrojbe Domobranstva“, a svi drugi ostaju u Narodnoj zaštiti koja ustrojstvom Domobranstva nije ukinuta.